
Projekcija filma “Motherload” pogodila majke na biciklu
Diskusiju koja je trajala gotovo sat i po vremena otvorila je projekcija filma „Motherload” o roditeljima koji na biciklima prevoze decu, u Kulturnoj stanici „Eđšeg”. Mame na biciklu Agneš Asodi i Ivana Šenk prisutnima su dale uvid u svakodnevne radosti i izazove koje idu uz biciklistički životni stil sa decom.
Pred oko 20 prisutnih, u petak je prikazan film „Motherload” čiji je sadržaj pripremila Liz Canning, biciklistkinja iz SAD koja se odlučila da decu umesto u automobilu prevozi na biciklu. Diskusija koja je usledila otkrila je novosadsku biciklističku svakodnevicu iz perspektive roditelja.
UGLAVNOM UŽIVANJE, PONEKAD STRESNO
Agneš i Ivana, prema njihovim rečima, pripadaju različitim generacijama roditelja.
Agneš čija su deca već odrasla, seća se početka promene životnog stila kao dela porodičnog ekonomskog plana – automobil je trošio previše. U početku prevoz deteta je na biciklu bio je izazovan, ali Agneš je ubrzo pronašla zadovoljstvo koje je dolazilo sa svakom završenom vožnjom. U ne tako lepe uspomene ušli su krađa bicikla i konflikti sa drugim učesnicima u saobraćaju. Prema sopstvenim rečima, kada su u pitanju konflikti, ne pristaje na povlačenje i izazov je reagovati balansirano kada se oseti ugroženost dece.
Ivana se u ovome ne razlikuje mnogo od Agneš – u reakcijama na konfliktne situacije se trudi da dobro poznaje svoja prava i obaveze i da joj to bude glavno uporište. Decu prevozi u prikolici. Priznala nam je da postoji velika razlika u kvalitetu prikolice – najjeftinije prikolice su neudobne i nemaju amortizere, pa ih ni deca ne vole. Nakon kupovine nove prikolice i dva tricikla sa kojima ih vuku, cela porodica je daleko zadovoljnija i deca više uživaju u vožnji. Sve se skladišti u dvorištu, jer se živi u kući, dok Agneš kaže da je skladištenje bicikala hroničan problem za sve roditelje.
Obe mame na biciklu su se saglasile da je potrebno raditi na edukaciji dece o učešću u saobraćaju, ali i da je potrebno menjati propise koji ograničavaju učešće dece u saobraćaju na biciklu od najranijeg uzrasta. Ivana je navela primer da je u toku života u Francuskoj primetila da se sa decom radi već od uzrasta od 3,5 godine i da je deci dozvoljena vožnja bicikla po trotoaru, dok kod nas to nije slučaj. U diskusiji sa učesnicima pokrenuto je i pitanje pešaka na biciklističkim stazama, uz konstataciju da ponekad treba razumeti i izazove sa kojima se ti ljudi susreću.
Projekcija je održana u saradnji udruženja OFF Novi Sad, Novosadske biciklističke inicijative i Kulturne stanice Eđšeg.
Foto: Jovana Berar
Slične vesti
Očekivanja stručnjaka: humaniji život, međunarodna saradnja i bolji uslovi za biciklizam
5. i 6. novembra 2015. godine u zgradi Skupštine AP Vojvodine je održana 5. Međunarodna konferencija “U susret humanom gradu”. Tema konferencije je bila “Saobraćaj u gradovima do 2030. godine…
Biciklom prešli 17.000 kilometara da vide sina kako se takmiči
Nakon godinu i 17.000 kilometara vožnje bicikla, švajcarski bračni par je stigao u Pjongčang kako bi gledao svog sina na Zimskim olimpijskim igrama. Otac i maćeha švajcarskog slobodnog skijaša Miše…
Da li su ti kočnice na bajsu ispravne?
Često pričamo o tome koliko je za bezbednost biciklista bitna infrastruktura, osvetljenje i savesno ponašanje učesnika u saobraćaju. Jedna od tema koju do sada nismo pominjali jesu – kočnice. Kako…